---- Stigla nam je jesen. Opustjeli su primorski gradovi, stišala se njihova ljetna vreva. Obrnuto, veliki gradovi oživjeli su s početkom akademske godine. Đaci i studenti tek počinju svoju “sjetvu”, a seljaci sabiru plodove zemlje “rada ruku čovječijih” i darova nebeskih. “Stablo se po plodu poznaje”, a čovjek po svojim djelima.

---- Već sedam godina zvoni jeka gesla susreta sa svetim Ocem u Mariji Bistrici 1998. kada je kardinala Alojzija Stepinca proglasio blaženim: BIT ĆE TE MI SVJEDOCI. Odlika je svjedoka da bude očevidac, da bude aktivan sudionik događanja, da dadne svoj doprinos zbivanjima. Udari svoj pečat i posvjedoči. Nije lako svjedočiti. Na plečima svjedoka stoji odgovornost dosljednosti, vjerodostojnosti, istinitosti i iskrenosti. Kao kršćani na to smo pozvani Kristovom ljubavlju s križa i slavnim uskrsnućem što u sebi nosi tajnu vjčne sreće, blaženog života u vječnosti, kako nam je to svojim životom posvjedočio hrvatski blaženik, kardinal Alojzije Stepinac.

---- Živa Crkva svjedoči ili pak nije živa. U listopadu ćemo proslaviti i misijsku nedjelju. Ne treba se odmah prenositi u idilu dalekih misijskih zemalja. Svjedočiti valja ovdje i sada. Cvjetati tamo gdje si posijan. Pred koju godinu Papa reče: “Crkva je po svom temeljnom određenju misijska ili nije Crkva.” Kao da htjede reći, ako ne svjedočimo - promašili smo, ako ne svjedočimo gasnemo, nestajemo. Uvijek je vrijeme za upitati se: Živim li dosljedno svoju vjeru, svjedočim li? Kakve plodove donosim? Samo nas takvo preispitivanje vodi k obraćenju, vodi k Bogu. Samo življenjem svoje vjere prenosimo generacijama što dolaze svetu pradjedovsku baštinu. Svjedočenje govori više od svake pouke.

----Radosna Kristova vijest ne da se ugasiti. Ispuštenu baklju preuzima drugi. Božji plan spasenja čovjeka uvijek ide dalje. Budimo stoga svjedoci, misionari Radosne vijesti spasenja, jer tko nam to može ponuditi više nego što Gospod daje? Učinimo se prepoznatljivima po svojim plodovima.

LISTOPAD - MJESEC KRUNICE
MISLI BLAŽENOG KARDINALA ALOJZIJA STEPINCA O KRUNICI

---- Kardinal Stepinac dnevno je molio sva tri otajstva Gospine krunice. Za njega je krunica "molitva jednostavna, utješna i moćna." Premda je krunica, kako reče, za "mnoge bezbošce i kukavice predmet rugla”, za njega je ona bila "dragocjeno blago." Želio je tim blagom opremiti svoje vjernike i svoj hrvatski narod. Takvom nadnaravnom pobudom znao je reći: "Neka ne prođe dan, a da ne bismo izmolili barem jedan dio sv. krunice. Makar malo, ali sabrano, pobožno, iz dubine srca!." Dapače, krunica je "jedno od najuspješnijih sredstava u našoj ruci, da nađemo milost Božju. Primite je odsada svi u ruke, da vam bude legitimacija u času smrti pred Bogom." Iz brojnih propovijedi što ih je Sluga Božji napisao ili izgovorio u čast Presvete Bogorodice i molitve krunice. Izabiremo ovdje njegov poticaj na ovu, kršćanskom srcu dragu, i za dublji vjernički život korisnu pobožnost:

---- "Jedna naša pjesma Majci Božjoj veli: "Tkogod k Tebi teče, Nikad zdvojit neće; Ti sve tužne raduješ, Milostima daruješ!' Neka žena ušla je bila u vlak, poslije onog prvog rata, sa dvoje djece. Sjela je između njih. Neki svećenik, koji se nalazio u vlaku, upita je: 'Vi imate mnogo briga, draga gospođo, vidi vam se to na licu'. 'A, to imam', odvrati ona, 'ali ja se, velečasni, ne ću tužiti. Dragi Bog mi je dao jedno divno sredstvo, koje mi ublažuje sve žalosti.' Pritom je izvadila krunicu i rekla: 'Evo vidite, ovo je krunica. Slavnu krunicu molim za svoga pokojnog muža i najstarijeg sina, koji su pali u ratu, da nas Gospodin Bog opet sve jednom sjedini na dan uskrsnuća. Radosnu krunicu molim za ovo svoje dvoje male djece, da ostanu dobra kao dijete Isus u Nazaretu. A žalosnu krunicu (pritom joj suze dođoše na oči) molim za samu sebe, da kod svih križeva držim visoko glavu, radi djece'."
(Marija Posrednica milosti, zbirka propovijedi na Lauretanske litanije, Zagreb 1956.)

TEČAJ VJERE ZA ODRASLE

----I ove godine u našoj župi organiziramo tzv. “Tečaj vjere” za odrasle. Pozivamo sve koji su iz bilo kojeg razloga do sada ostali prikraćeni za neki od sakramenata: krštenja, pričesti, krizme ili vjenčanja, a žele živjeti puninu sakramentalnog kršćanskog života i bolje upoznati vjeru, te se približiti Bogu, da se uključe u ovaj tečaj. Tečaj traje do Uskrsa 2006. godine s većom pauzom za Božić. Održava se svakog ponedjeljka, u 19 sati, u župnom uredu. Tečaj započima u ponedjeljak 24. listopada. Nije potrebna nikakva posebna prijava, dovoljno je doći na prvi susret kada će biti o svemu informirani.

OBNOVA NAŠIH CRKAVA SV. JAKOVA I SV. ROKA

---- Ove godine nastavili smo s obnovom crkve Sv. Jakova na groblju. Temeljito je obnovljeno krovište i postavljen bakreni krov s olucima. Nismo bili u mogućnosti obnovu do kraja završiti. Preostalo je još urediti fasadu i toranj. Kad se to završi crkva Sv. Jakova bit će u potpunosti uređena, nadamo se za duže vrijeme.

---- Crkvicu Sv. Roka uspjeli smo izvana potpuno obnoviti i započeti obnovu unutrašnjosti, a predstoji nam i manje uređenje prilaza i okoliša. Sve ovo iziskuje znatna materijalna sredstva koja nismo u stanju sami podmiriti. Dosadašnje radove financirali smo uz pomoć Ministarstva kulture i Grada Ogulin, te vaših darova koji – vjerujem – neće ni u buduće uzmanjkati. Stoga još jednom potičem sve koji su u mogućnosti pomoći nam svojim darom da započeto dovršimo na ponos naše župe i Grada.

GODINA EUHARISTIJE (11):
NOVI SAVEZ U KRVI KRISTOVOJ - II.

----Formulacija koju je Isus upotrijebio («Ovo je Krv novoga saveza…») nedvojbeno nosi u sebi aluziju na sinajski savez (usp. Izl 24,3-11). Stoga da bismo što bolje uočili novinu koja nastaje, upozoravamo na neke elemente sinajskog saveza. On je prije svega tijesno povezan s oslobođenjem koje im je darovao Jahve, s izlaskom iz egipatskog ropstva. Tako su izbavljenje i savez zapravo jedan te isti čin, jer što je u Egiptu započelo (formiranje naroda Božjega u kojemu Jahve prepoznaje svoj narod), to je u sinajskom savezu došlo do punine: Bog i narod povezali su se međusobno u jedno posebno zajedništvo.

----Dominantni element sinajskog saveza jest krv. Ona je zapečatila savez (bilo bi vrijedno istražiti, iako ovdje za to nemamo mogućnosti, ulogu i simboliku krvi kako na profanom, tako i na religijskom području!). Mojsije je, nakon što je primio Zakon od samoga Jahve, sagradio žrtvenik i naredio da zajednica prinese žrtve paljenice i prinosnice. Krv je tih žrtava sabrao u posudu. Polovinu krvi prolio je na žrtvenik, zatim je bila pročitana knjiga saveza. Sav je narod, nakon toga odgovorio: »Sve što je Jahve rekao, izvršit ćemo i poslušat ćemo.» Nakon tog očitovanja Mojsije narodu komunicira krv saveza. On narod škropi drugom polovinom žrtvene krvi koju je bio sabrao u posudu. Pri tome govori: «Ovo je krv saveza koji Jahve sada s vama uspostavlja na temelju svih ovih riječi.»

----Kad i ne bismo dublje ulazili u analizu događaja na zadnjoj večeri, gornja rečenica bi nas nedvojbeno na nju podsjetila. Isus drži čašu i nudi učenicima svoju Krv kao krv novoga saveza! Povežemo li događaj zadnje večere s Velikim petkom (jer ona ga u sebi nosi!) tada ćemo još više tog uočiti uspoređujući sinajski savez s onim što se u Isusu dogodilo. Obred uspostavljanja saveza sastojao se u tome, što je Mojsije polovinu krvi prolio po žrtveniku, tj. dao ju je Bogu kao znak saveza, a zatim je uzeo drugu polovinu krvi i prolio je po narodu, tj. dao ju je narodu kao zalog saveza. Tako se u istoj žrtvenoj krvi zapečaćuje u savez zajedništvo Boga i naroda! Ali, uočimo i drugi element: savez nije sklopljen samo u krvi, već i u poslušnosti! Nakon što je Mojsije očitovao volju Jahvinu, narod je izrazio svoju poslušnost! Tek je tada Mojsije narod poškropio krvlju saveza, tek je tada savez zapečaćen! Tako je savez sklopljen na temelju Jahvinih riječi (očitovanje njegove volje) i poslušnosti naroda u prihvaćanju njegove volje.

----Kako se uspostavlja Novi savez? Također u krvi, i to u krvi Isusovoj koju on na zadnjoj večeri nudi učenicima kao Krv novoga i vječnoga saveza i kao krv koja se prolijeva za njih i za mnoge. I ovdje se susrećemo s dijeljenjem krvi. Jedan dio Isusove krvi prolijeva se po žrtveniku na kojem je žrtva (žrtvenik je križ, a žrtva je sam Isus!), a drugi dio prolijeva se na narod, na čitavo čovječanstvo. Da li izostaje koji element? Poslušnost volji Očevoj!? I ovaj se novi i vječni savez uspostavlja u poslušnosti. Križ je njezin najradikalniji izraz. Isus je «poslušan, poslušan do smrti na križu» (usp. Fil 2,8). Ovoga je časa u Isusu prisutno čitavo čovječanstvo! On je novi Adam, koji u sebi nosi novo čovječanstvo, novi narod Božji, on je početak nove povijesti – novoga i vječnoga saveza! Taj se novi i vječni savez između Boga i ljudi sklapa u njegovoj krvi i u njegovoj poslušnosti! A svaki će pojedinac taj savez prihvatiti po vjeri u njega, Isusa Krista, prihvaćajući njega i njegov život!

Kratka priča: SREĆA ILI NESREĆA

----Neki seljak imao je nerodno polje, samo jednog sina, koji mu je pomagao pri oranju, i samo jednog konja za plug. Jednoga dana pobjegao mu je konj. Svi su susjedi došli seljaku tješeći ga u njegovoj nevolji. Seljak je ostao pribran i govorio: “Otkud znate da je to nesreća?”
----Nakon nekoliko tjedana vratio mu se konj i doveo sa sobom deset divljih konja. Susjedi su opet došli seljaku slaveći njegovu sreću. Seljak je i nadalje ostao pribran i govorio: “Otkud znate da je to sreća?”
----Koji tjedan kasnije sin je jašući divljeg konja slomio nogu. Sada seljak više nije imao sina koji bi mu pomagao. Susjedi su opet došli tješeći ga u njegovoj nevolji. Seljak je i dalje ostao pribran i govorio: “Otkud znate da je to nesreća?” Sljedećih dana buknuo je rat. Vojnici su dolazili u dolinu novačiti mladiće za vojsku. Poveli su sve, osim seljakova sina. Jer mu noga bijaše slomljena ostavili su ga s ocem. (Kineska narodna)