--- Hvala Bogu, u našem narodu sačuvao se lijep običaj hodočašća. Istina, danas se hodočasti u manjoj mjeri nego što je to bilo prije, ali tome je pogodovao napredak, osobito u prijevoznim sredstvima. Ipak ostaje čar i duboki vjernički doživljaj kada se u neko svetište dođe hodom. Nešto je iskonskoga u toj žrtvi pješačenja da se dođe do cilja. Kao da se sve molitve i nakane, poput nekog ritma hodanja, već u dolasku prikazuju Bogu ili se pak moli po zagovoru Majke Božje i svetaca.

--- Hodočašće u sebi, na svoj način, nosi sliku života. Osobito ako se ide na dulji put i u većoj zajednici hodočasnika. Korača se zajedno. Pomalo svi paze jedni na druge. Bira se ritam koji će gotovo svima odgovarati. Ostvaruje se zajedništvo oko kojeg se i ne treba odveć truditi. Zašto? Ne čini li se i vama da kad više ljudi hoda prema istom cilju, u istom duhu molitve – ma kako nam nakane, potrebe i životne želje bile različite – tvorimo jednu obitelj, postajemo bliži ne samo Bogu, nego i jedni drugima. U tom zajedništvu kao da lakše padaju barijere i otuđenosti svake vrste. Sve postaje nekako jednostavno: tu smo, zajedno hodamo, molimo, pjevamo i usprkos umoru i naporima puta svi odsijevaju nekom vedrinom. K tomu, kad se dođe do cilja – pa još ako je put bio duži i naporniji – zadovoljstvu, ispunjenosti, radosti i ponosu nema kraja.

---Ne bi li stoga svako hodočašće trebalo doista shvatiti kao vježbanje života, vježbanje u zajedničkom hodu do cilja, vježbanje u većoj pažnji jednih prema drugima, vježbanje u ohrabrivanju da se izdrži, a sve to okrunjeno zajedničkim prikazivanjem molitve i žrtve na osobne i zajedničke nakane. Upravo su crkveni oci na to mislili kad su Crkvu – narod Božji nazvali hodočasničkom, putujućom. Ma kako nam životni puti bili različiti svi imaju isti cilj naći se pred Nebeskim vratima, u kući Oca nebeskog. Svako nas hodočašće želi tome poučiti, pružiti nam mogućnost «treninga» - vježbe.
I ove će godine diljem naših marijanskih svetišta slijevati se rijeke hodočasnika koji su odlučili svoju nebesku Majku hodom častiti, njoj žrtve i molitve prikazati, da bi mogli kroz život časnije hoditi, sigurniji korak imati i jasnije životni cilj pred sebe postaviti.

SLAVLJE VELIKE GOSPE u Ogulinu: ponedjeljak, 14. kolovoza – hodočašće Gospi od Čudesa u Oštarijama – u 17.30 sati utorak, 15. kolovoza – u 9 h i 18.30h Sv. ROK, 16. kolovoza – sv. misa u 11 h i procesija s misom u 18h