--- Mjesec studeni započima jednim od najvećih blagdana naše vjere: SVI SVETI. Odmah potom DUŠNI DAN kad se sjećamo svojih dragih pokojnika i molimo da ih Svevišnji uvede u vječnu radost nebesnika. Oba dana ujedinjuje vječnost, život poslije života.

--- Što znamo o vječnosti? Pomisao na to kako izgleda vječna sreća nekako nam izmiče. Slabe su ljudske misli da bi dokučile ono što nas nadilazi. Vječni život s Bogom nekima ne izgleda previše primamljiv. Kao da u njemu gledaju samo zapovjedi i ograničenja Boga sudca. Očito im manjka radosno i nenadomjestivo iskustvo Božje blizine. Pavao nam reče: “Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube. A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve proniče, i dubine Božje. Jer tko od ljudi zna što je u čovjeku osim duha čovječjega u njemu? Tako i što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega.” (1Kor 2,9-11).

--- Čime osmisliti ljudski život ako sa smrću na nj stavimo točku? Zar se onda isplati truditi oko dobra, podnesti neprvdu i trpljenje, svrnuti pogled na subrata pokraj nas? Preostalo bi nam doista samo sebično grabiti dok te ima, jer poslije i onako čeka te samo iščeznuće, ništavilo. Kao da vječnost za svoju suprotnost ima sebičnost. Sebičnost je zemaljska i konačna. Velikodušnost i ljubav nebeske su vrline i vode u vječnost.

---Kako bi tada svijet i čovjek bili jadni i siromašni, izostavimo li one koji su čovječanstvo oplemenili sebedarjem i vodili putem dobra. Tko bi pristao živjeti u takvom svijetu koji ne zna za ljubav i darivanje. Samo pogled na obećanu vječnu radost u kojoj će biti nagrađeno svako dobro može istinski osmisliti ljudski život. Zato neka blagdan Proslavljenih u vječnosti i naše korake uputi i učvrsti putem dobra. Onamo je naša Domovina, upućeni k njima po svome krštenju crpimo snagu i smisao za svoja djela.

> BLAGDAN SVIH SVETIH – svete mise: * u župnoj crkvi u 8h * u Sv. Jakovu u 10h i u 15h * u Sv. Petru u 10h i u Hreljinu u 12h > DUŠNI DAN – svete mise u 9h i u 18h

 

---Svi sveti su svetkovina koja je, bez obzira na vjersku pripadnost, prihvaćena kao zajednička civilizacijska vrijednost. Stoga je to i državni praznik u svim zemljama zapadne kulture. Prema kršćanskoj tradiciji, koju dakle prihvaćaju i mnogi nekršćani, 1. i 2. studenog, na dan Svih Svetih i Dušni dan, vjernici se posebno sjećaju i u duhu povezuju sa svojim pokojnicima. Na blagdan Svih Svetih posebno se sjećamo onih koji nam nisu svakodnevno u svijesti i doživljaju. S njima i za njih molimo. Molimo se za njih i molimo se njima. Prijateljski smo također povezani s njima, s njima smo djelomično i u raju, kao što su i oni s nama na zemlji. Građani obilaze grobove i polaganjem cvijeća i upaljenim svijećama, u tišini još jednom se podsjećaju na svoje najmilije koji više nisu s nama s nadom da su svi oni u svjetlu vjere pronašli svoj mir.

---Trenuci kada mislimo o pokojnima pogodni su i za razmišljanje o našem vlastitom životu i smrti. Jesmo li svjesni da i mi u svakom trenutku možemo umrijeti i naći se pred Sucem povijesti i svih ljudi? Zato, dok se molimo svima svetima i sjećamo se naših pokojnih, očima vjere u nadi upiremo pogled u Isusa Krista, 'početnika i dovršitelja naše vjere čiju smrt naviještamo, uskrsnuće slavimo i slavni dolazak u nadi čekamo. Nadamo se da ćemo u njemu naći vječnu utjehu, zajedno sa svima svetima i našim dragim pokojnima. Proslava Svih Sveti nije proslava na groblju niti u žalosti, nego proslava svakog od nas u radosti i veselju, u prijateljstvu i ljubavi. Ona nas hrani i hrabri da gradimo zajedništvo uza sve poteškoće. Zajedništvo svih ljudi (svetih) je volja Stvoritelja, zajedništvo je htijenje i zapovijed Isusa Krista. Crkva je zajednica Isusa Krista, njegovo tijelo. U svete se može ubrojiti svakoga onoga koji je gladna nahranio, žedna napojio, žalosna utješio... Sve te Isus prepoznaje kao svoje i vodi ih u vječnu ljubav kao svoje prijatelje i braću. Veliko je zajedništvo svetih, i mi smo u njega ucijepljeni. Budimo živi članovi Božje obitelji i obitelji svijeta. (Vesna Žilić)

 

SUSRETI ZA RODITELJE KRIZMANIKA I PRVOPRIČESNIKA

---Školska godina već je prilično odmakla od svog početka. Različiti župni susreti, vezani za školsku godinu, također su u punom tijeku. Župni vjeronauk za krizmanike također. U mjesecu studenom želimo se susresti s roditeljima krizmanika i prvopričesnika kako bi ih upoznali s pripremom djece na sakramente. Roditelji će svojim dolaskom potvrditi da im je stalo do vjerskog odgoja njihove djece, te da su vjerni obećanju što su ga dali kod krštenja svoje djece: «Vi tražite krštenje za svoje dijete. Time se obvezujete da ga odgajate u vjeri kako bi živjelo prema Božjim zapovijedima: ljubilo Gospodina i svoga bližnjega, kako nas je Krist učio. Jeste li toga svjesni? – JESMO!» (iz obreda krštenja).

---Često se postavlja pitanje redovitosti pohađanja priprave na sakramente i same nedjeljne svete mise. Čini mi se da je na to uzaludno trošiti riječi. Zar se netko može baviti sportom, glazbom ili bilo kojom drugom aktivnošću i nastupati u ekipi/sastavu – ako nije redovit? Zašto se onda priprema za sakramente smatra manje važnom? Ili nam je sve drugo preče, važnije? Neka ovo pitanje bude na poticaj za razmišljanje: na koje smo mjesto u svom životu stavili vjeru.

Susret za roditelje krizmanika je u nedjelju, 12. studenoga u 16.30 sati.
Susret za roditelje prvopričesnika je u nedjelju, 19. studenoga u 16.30 sati.

Gospa od Zdravlja - utorak, 21. studenoga – susret Udomitelja

---Ove godine blagdan Gospe od Zdravlja želimo obogatiti još jednim susretom. U našoj župi Sv. Križa, uz karitasov Dom za starije i nemoćne, djeluje još 17 udomitelja koji se brinu za starije i nemoćne osobe. U veljači ove godine imali smo prvi takav susret na razini biskupije kada je dogovoreno da se svakako moramo još koji puta susresti. Evo zgodne prilike da upravo na blagdan Gospe od Zdravlja njima posvetimo više pažnje.

---Susret će biti u župnoj dvorani u 16 sati, a predvodit će ga pater Ivan Musa, isusovac iz Zagreba koji će ujedno predvoditi i večernju svetu misu u 18 sati. Stoga pozivamo sve udomitelje i one koji se brinu za osobe treće dobi da se odazovu ovom pozivu. Osim predavanja biti će prilike i za razgovor, razmjenu iskustava i međusobno bolje povezivanje i organiziranje.

---Ovaj blagdan zgoda je da se svi uključimo u veću brigu oko onih najpotrebnijih, starijih i bolesnih. Može to biti posve jednostavan način da se ogledamo oko sebe i vidimo koga bi mogli povesti na svetu misu toga dana: baku, djeda, susjeda ili nekog bolesnika iz naše blizine koji bi rado došao na misu ali ga nema tko povesti. Učinimo takvo dobro djelo koje pred Bogom sigurno neće biti zaboravljeno.

GODINA DUHOVNIH ZVANJA U RIJEČKOJ METROPOLIJI
u povodu 200. obljetnice Senjskog sjemeništa

---Poštovani svećenici, redovnici i redovnice, vjeroučitelji i kršćanske obitelji, dragi Kristovi vjernici Riječke metropolije! Mi, Vaši biskupi Riječke metropolije proglašavamo Godinu duhovnih zvanja u Riječkoj metropoliji – u povodu 200. obljetnice Senjskog sjemeništa.

---Prije dvjesto godina u Senju je osnovano Bogoslovno sjemenište iz kojeg su izišli brojni svećenici, ali i mnogi kulturni i društveni djelatnici. Nastavak tog sjemeništa je današnje Bogoslovno sjemenište «Ivan Pavao II.» u Rijeci. Ta visoka obljetnica budi u našim srcima zahvalnost Bogu za tolike darove koje je preko tog sjemeništa udijelio svojoj Crkvi na ličkim, sjevernojadranskim i istarskim prostorima. Ona nas podsjeća i na dužnu zahvalnost onima koji su to sjemenište osnovali i o njemu se brinuli sve vrijeme njegova djelovanja. A na poseban nas način ova visoka obljetnica potiče na molitvu i djelovanje za duhovne pozive danas.

---Radi toga smo mi biskupi Riječke metropolije, nakon dužeg promišljanja i savjetovanja, odlučili narednu pastoralnu 2006./2007. godinu proglasiti Godinom duhovnih zvanja u Riječkoj metropoliji, a u povodu, kako smo rekli, 200. obljetnice Senjskog sjemeništa i pridruženog Filozofsko-teološkog učilišta. Glavni je cilj te godine poticanje i širenje ustrajne molitve za nova duhovna zvanja, u skladu s Isusovim pozivom: «Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju» (Lk 10, 2). Znamo, da je Gospodin onaj koji poziva u svećeničku službu i u posvećeni život. Njegov poziv prethodi svemu. Stoga je doista najprječe Njega moliti «da radnike pošalje u žetvu svoju».