ŽETVA
JE VELIKA, ALI RADNIKA MALO …
Odazvati se pozivu
Gospodnjem u današnje vrijeme, što zapravo znači? Nikada
nije prestala biti aktualnom Isusova riječ: “Žetva
je velika, ali radnika malo…” (Lk 10,2). Potreba
za svećenicima, redovnicima
i redovnicama osjeća se na svakom koraku. Je li ponestalo
mladih oduševljenih duša koje će se u potpunosti staviti
na raspolaganje Božjim planovima? Koliko je mladima današnjice
duhovni poziv izazovan i vide li u njemu ljepotu predanja
i služenja Bogu i svome narodu?
Iz dana u dan suočeni
smo sa sve većom “potražnjom” za duhovnim zvanjima
koja će ljudima stajati na raspolaganju u svako doba i
za najrazličitije potrebe. Od svećenika, redovnika i redovnica
danas se traži da rješavaju svakojake ljudske probleme.
Na vrata župnog ureda i samostana često zakucaju prosjaci,
unesrećeni, depresivni, razočarani i svekolikim problemima
opterećeni ljudi. Od duhovnih lica očekuje se da uvijek
budu spremni na sve izazove i dorasli najgorim
obiteljskim
i društvenim situacijama. Uvijek s pravom riječi utjehe,
savjeta, neograničenog strpljenja i razumijevanja. Katkada
su očekivanja gotovo ‘nadljudska’. Zaboravi se
da su i oni ljudi u punom smislu riječi, a da ono ‘nadljudsko’
ostvaruju samo u koliko su u čvrstoj povezanosti s Gospodarom
žetve i da je Gospodar žetve onaj koji donosi utjehu.
Duhovno lice kazuje put k Njemu. Ponajbolje to čine ako
svjedoče svojim žarom i zauzetosti, bez velikih riječi.
Ali to danas često ostaje ne primijećeno. Radije se prisustvuje
spektaklu.
Dogode se i nesporazumi,
zamjeranja. Puk voli brza i jednostavna rješenja, nerijetko
prečice koje svećenike pretvaraju u različite “servisne
službe” oko sakramenata, blagoslova ili sprovoda.
Ostaje otvoreno pitanje: Kako se vratiti izvorima
sa svom zahtjevnošću prema pozvanima i onima kojih ih
trebaju?
Put ostaje samo jedan,
nesebično darivanje, ljubav koja ne traži svoje i potpuno
se predaje u službu Gospodara žetve. “Molite”,
dakle, “Gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu
svoju…” (Lk 10,2).
> SLAVLJE SVETE KRIZME, nedjelja, 27. svibnja
2007.
NA BLAGDAN SILASKA DUHA SVETOGA – u 18.30h |
SVIBANJSKE POBOŽNOSTI - Molitva
krunice svaku večer u 18h prije večernje svete mise. Hodajmo
s Marijom za njezinim Sinom. Molimo ovaj mjesec posebno
za naše krizmanike i nova duhovna zvanja.
Zrnce po zrnce krunice,
opetovani pozdrav radosnoj, žalosnoj ali i proslavljenoj
Majci. Proživljavajući mijene svog vlastitog života svaki
se molitelj pronađe u nekom otajstvu određenog trenutka
s nadom i vjerom da na koncu ipak dolaze slavna otajstva
uskrsnulih i zauvijek proslavljenih nebesnika. Majčinska
ljubav ne da se s drugima uspoređivati. Majka uvijek ponajbolje
poznaje potrebe djeteta. Ona je ta koja uvodi u život,
rađa, doji i goji, odgaja i uči tražiti stazu koja vodi
kroz život u ŽIVOT. Prebiranjem zrnaca krunice sabiremo
vlastite
plodove životnih doba i nosimo ih po Majčinu zagovoru
pred lice Vječnoga da ih on zauvijek okruni darovanim
spasenjem.
Marija vida rane.
Kroz zrnca krunice struji ljubav koja čeka da joj se sva
djeca vrate. Rodila ih je pod križem da ih povede put
novog života, kako joj bi rečeno. Jer - majka nije majka
ako ne rađa novim životom. Udahne ga onda kad život gasne,
podrži ga kad se koleba, začme ga gdje ga nema.
Marija majka opjevana
u tolikim pjesmama. Do malo smo je gledali pod križem,
u crnu zavitu tugu, a sada joj pjevamo kao kraljici svibnja.
Djevica, majka, vojvotkinja kako joj kliče stara pjesma.
Zapjevajmo joj i mi: Čuj nas Majko!
PRIPRAVA NA SLAVLJE SAKRAMENTA KRIZME |
>
U nedjelju, 13. svibnja na sv. misi u 10.30 predstavit
ćemo župnoj zajednici naše ovogodišnje krizmanike.
> U srijedu, 23. svibnja biti će ispovijed za roditelje
i kumove u 17 sati, krizmanici će nam se pridružiti na
svetoj misi i klanjanju, a potom će biti susret krizmanika
s Biskupom.
> Ispovijed za krizmanike biti će u subotu, 26. svibnja
u 11 sati.
> Na blagdan Duhova, Pedesetnice, 27. svibnja, u našoj
župi na večernjoj svetoj misi u 18.30 sati biti će slavlje
sakramenta svete krizme koju će podijeliti naš biskup
mons. Mile Bogović.
Svaki kršćanin,
a osobito krizmanik, pozvan je prepustiti se Duhu Božjem,
da moli njegovu pomoć, utječe se njegovoj mudrosti. Duh
Sveti traži naš svakodnevni pristanak uz njega. Ako ga
odbacimo, on se ne nameće već traži pristanak naše volje
i našu ustrajnost u druženju s njim. Krizmanik je pozvan
rasti u tom prihvaćanju Svetoga Duha, da tako raste u
vjeri, svom kršćanskom uvjerenju, osvjedočenju koje će
se izvana očitovati u kršćanskom življenju kako bi uzrasli
do punine Kristove, do savršenstva koje Isus pred nas
stavlja kao zahtjev: “BUDITE U MENI KAO JA U VAMA”.
POČETAK BLIŽE PRIPRAVE ZA NAŠE PRVOPRIČESNIKE |
Mjesec svibanj
posvetit ćemo i bližoj pripravi naših prvopričesnika.
Oni će se subotama okupljati u crkvi i to u 9 sati prvopričesnici
iz OŠ Ivane Brlić Mažuranić,
a u 10 sati iz Prve osnovne škole. Bit će to intenzivnija
priprava za sakrament ispovijedi i samo slavlje Prve sv.
pričesti koje će biti 10 lipnja. Roditelje potičemo da
se što aktivnije uključe u praćenje ovih priprema kako
bi slavlje Prve pričesti bilo istinski doživljaj u cijeloj
obitelji.
Bl. Ivana Merza (1896. - 1928.) kratka biografija
Ivan Merz je rođen u Banja
Luci 16. XII. 1896. god. Odgajan je u liberalnoj sredini.
Gimnaziju je završio u rodnom mjestu. Nakon mature, 1914.
god., pohađa kroz tri mjeseca vojnu
akademiju,
a potom 1915. započinje studij prava na Bečkom sveučilištu.
Prvi svjetski rat prekida mu studij. Mobiliziran je. Proživljava
sve strahote rata na fronti u Italiji od 1916. do 1918.
Nakon rata nastavlja studij književnosti u Beču od 1919.
do 1920. i dovršava ga u Parizu tijekom dvije godine,
od 1920. do 1922.
Po završetku studija, u jesen 1922. god.,
dolazi u Zagreb gdje postaje profesor francuskog jezika
i književnosti na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji. Doktorirao
je 1923. na Filozofskom fakultetu Zagrebačkog sveučilišta
radnjom pisanom na francuskom o utjecaju liturgije na
francuske pisce. Potom kroz dvije godine, od 1923. do
1925., kao prvi laik u Hrvatskoj studira filozofiju i
teologiju pod vodstvom isusovaca nastojeći se tako što
bolje osposobiti za svoj apostolski rad.
Razmišljanjem,
studijem, a osobito u krvi i plamenu rata dolazi do spoznaje
o istinitosti kršćanske vjere. Potpuno se dariva Kristu
načinivši kao laik zavjet vječne čistoće. Sve svoje slobodno
vrijeme posvećuje odgoju hrvatske mladeži u katoličkoj
organizaciji "Hrvatski Orlovski Savez" kojoj
je dao geslo "Žrtva - Euharistija - Apostolat".
Kao katolički intelektualac riječju i perom oduševljava
mlade i odrasle za Krista i Crkvu. Jedan je od prvaka
liturgijskog pokreta među Hrvatima. Sustavno u Hrvatsku
uvodi ideje Katoličke Akcije Pape Pija XI. Glavna njegova
karakteristika kao katoličkog intelektualca jest ljubav
i odanost Katoličkoj Crkvi, Rimu i Papinstvu, što je nastojao
usaditi kod svih s kojima se susreće. Premda mlad i kao
laik smatran je "stupom Crkve" u Hrvatskoj.
Svojim apostolskim
radom i svojom opsežnom spisateljskom djelatnošću u katoličkom
tisku ostavio je dragocjenu duhovnu baštinu koja je postala
izvor nadahnuća budućim naraštajima. Namjeravao je osnovati
svjetovni institut - zajednicu laika koji bi radili za
Krista i Crkvu. Nakon njegove smrti ovu je zamisao djelomično
ostvarila Marica Stanković, osnovavši žensku Zajednicu
Suradnica Krista Kralja, kao prvi svjetovni institut u
Hrvatskoj. Ime Ivana Merza značilo je, a znači i danas,
program života i rada za vjernika katolika koji se želi
aktivno angažirati u širenju Kristova Kraljevstva pod
vodstvom Crkve i njezinih pastira.
Ivan Merz je bio čovjek žive
vjere, iskrene molitve, samoodricanja, dnevne Pričesti,
adoracije, predanog trpljenja, široke naobrazbe, bliz
ljudima i svakom je čovjeku iskazivao kršćansku ljubav.
Umro je u Zagrebu 10. svibnja
1928.g. u 32. godini života, na glasu svetosti. Na samrti
je prikazao svoj život kao žrtvu Bogu za hrvatsku mladež.
Njegova žrtva donijela je obilne plodove u katoličkim
organizacijama koje su nastavile ostvarivati njegovu duhovnu
baštinu.
1958.g. započeo je biskupijski
postupak za njegovo proglašenje blaženim. 1977.g. njegovi
posmrtni ostaci preneseni su u Baziliku Srca Isusova u
Zagrebu u kojoj se redovito pričešćivao, adorirao i molio
posljednjih šest godina života. Od 1986.g. postupak za
njegovo proglašenje blaženim odvija se u Rimu. Milosti
i uslišanja po njegovu zagovoru se množe. Početkom 2001.g.
hrvatski su biskupi zajednički uputili pismenu molbu Papi
Ivanu Pavlu II. da Ivana Merza što prije proglasi blaženim.
Papa Ivan Pavao II. na svečanoj je misi na Petrićevcu
u Banjoj Luci, 22. lipnja 2003., blaženim proglasio slugu
Božjega Ivana Merza.
I na Internetu Merz ima svoju stranicu
adresu: www.ffdi.hr/ivan-merz
Uz Blagdan Uzašašća Gospodinova ili Spasovo – 17.
svibnja 2007. |
Kada sam zabrinut za dom
i stan, čuo Tvoju riječ o Očevoj kući, o mnogim stanovima
i osiguranom mjestu, nisam napustio svoje poslove, ali
sam radio spokojnije i predanije. To što ovdje gradim
samo je slika onoga što je već sagrađeno. To što ovdje
uređujem samo je predodžba onoga što je Otac za me uredio.
To što ovdje pođe krivo, ostane nezavršeno, što se uprlja,
umasti i onečisti – to je samo znak da još moram rasti
do mjere čistoće Doma na nebesima. Da nije, zar bi nam
rekao «Idem pripraviti vam mjesto!» (Anton Šuljić )