Odazvati se pozivu Gospodnjem u današnje vrijeme, što zapravo znači? Nikada nije prestala biti aktualnom Isusova riječ: “Žetva je velika, ali radnika malo…” (Lk 10,2). Potreba za svećenicima, redovnicima i redovnicama osjeća se na svakom koraku. Je li ponestalo mladih oduševljenih duša koje će se u potpunosti staviti na raspolaganje Božjim planovima? Koliko je mladima današnjice duhovni poziv izazovan i vide li u njemu ljepotu predanja i služenja Bogu i svome narodu?

    Iz dana u dan suočeni smo sa sve većom “potražnjom” za duhovnim zvanjima koja će ljudima stajati na raspolaganju u svako doba i za najrazličitije potrebe. Od svećenika, redovnika i redovnica danas se traži da rješavaju svakojake ljudske probleme. Na vrata župnog ureda i samostana često zakucaju prosjaci, unesrećeni, depresivni, razočarani i svekolikim problemima opterećeni ljudi. Od duhovnih lica očekuje se da uvijek budu spremni na sve izazove i dorasli najgorim obiteljskim i društvenim situacijama. Uvijek s pravom riječi utjehe, savjeta, neograničenog strpljenja i razumijevanja. Katkada su očekivanja gotovo ‘nadljudska’. Zaboravi se da su i oni ljudi u punom smislu riječi, a da ono ‘nadljudsko’ ostvaruju samo u koliko su u čvrstoj povezanosti s Gospodarom žetve i da je Gospodar žetve onaj koji donosi utjehu. Duhovno lice kazuje put k Njemu. Ponajbolje to čine ako svjedoče svojim žarom i zauzetosti, bez velikih riječi. Ali to danas često ostaje ne primijećeno. Radije se prisustvuje spektaklu.

    Dogode se i nesporazumi, zamjeranja. Puk voli brza i jednostavna rješenja, nerijetko prečice koje svećenike pretvaraju u različite “servisne službe” oko sakramenata, blagoslova ili sprovoda. Ostaje otvoreno pitanje: Kako se vratiti izvorima sa svom zahtjevnošću prema pozvanima i onima kojih ih trebaju?

    Put ostaje samo jedan, nesebično darivanje, ljubav koja ne traži svoje i potpuno se predaje u službu Gospodara žetve. “Molite”, dakle, “Gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju…” (Lk 10,2).

> SLAVLJE SVETE KRIZME, nedjelja, 27. svibnja 2007. NA BLAGDAN SILASKA DUHA SVETOGA – u 18.30h

SVIBANJSKE POBOŽNOSTI - Molitva krunice svaku večer u 18h prije večernje svete mise. Hodajmo s Marijom za njezinim Sinom. Molimo ovaj mjesec posebno za naše krizmanike i nova duhovna zvanja.

SVIBANJ – MJESEC KRUNICE

    Zrnce po zrnce krunice, opetovani pozdrav radosnoj, žalosnoj ali i proslavljenoj Majci. Proživljavajući mijene svog vlastitog života svaki se molitelj pronađe u nekom otajstvu određenog trenutka s nadom i vjerom da na koncu ipak dolaze slavna otajstva uskrsnulih i zauvijek proslavljenih nebesnika. Majčinska ljubav ne da se s drugima uspoređivati. Majka uvijek ponajbolje poznaje potrebe djeteta. Ona je ta koja uvodi u život, rađa, doji i goji, odgaja i uči tražiti stazu koja vodi kroz život u ŽIVOT. Prebiranjem zrnaca krunice sabiremo vlastite plodove životnih doba i nosimo ih po Majčinu zagovoru pred lice Vječnoga da ih on zauvijek okruni darovanim spasenjem.

    Marija vida rane. Kroz zrnca krunice struji ljubav koja čeka da joj se sva djeca vrate. Rodila ih je pod križem da ih povede put novog života, kako joj bi rečeno. Jer - majka nije majka ako ne rađa novim životom. Udahne ga onda kad život gasne, podrži ga kad se koleba, začme ga gdje ga nema.

    Marija majka opjevana u tolikim pjesmama. Do malo smo je gledali pod križem, u crnu zavitu tugu, a sada joj pjevamo kao kraljici svibnja. Djevica, majka, vojvotkinja kako joj kliče stara pjesma. Zapjevajmo joj i mi: Čuj nas Majko!

PRIPRAVA NA SLAVLJE SAKRAMENTA KRIZME

> U nedjelju, 13. svibnja na sv. misi u 10.30 predstavit ćemo župnoj zajednici naše ovogodišnje krizmanike.
> U srijedu, 23. svibnja biti će ispovijed za roditelje i kumove u 17 sati, krizmanici će nam se pridružiti na svetoj misi i klanjanju, a potom će biti susret krizmanika s Biskupom.
> Ispovijed za krizmanike biti će u subotu, 26. svibnja u 11 sati.
> Na blagdan Duhova, Pedesetnice, 27. svibnja, u našoj župi na večernjoj svetoj misi u 18.30 sati biti će slavlje sakramenta svete krizme koju će podijeliti naš biskup mons. Mile Bogović.

    Svaki kršćanin, a osobito krizmanik, pozvan je prepustiti se Duhu Božjem, da moli njegovu pomoć, utječe se njegovoj mudrosti. Duh Sveti traži naš svakodnevni pristanak uz njega. Ako ga odbacimo, on se ne nameće već traži pristanak naše volje i našu ustrajnost u druženju s njim. Krizmanik je pozvan rasti u tom prihvaćanju Svetoga Duha, da tako raste u vjeri, svom kršćanskom uvjerenju, osvjedočenju koje će se izvana očitovati u kršćanskom življenju kako bi uzrasli do punine Kristove, do savršenstva koje Isus pred nas stavlja kao zahtjev: “BUDITE U MENI KAO JA U VAMA”.

POČETAK BLIŽE PRIPRAVE ZA NAŠE PRVOPRIČESNIKE

    Mjesec svibanj posvetit ćemo i bližoj pripravi naših prvopričesnika. Oni će se subotama okupljati u crkvi i to u 9 sati prvopričesnici iz OŠ Ivane Brlić Mažuranić, a u 10 sati iz Prve osnovne škole. Bit će to intenzivnija priprava za sakrament ispovijedi i samo slavlje Prve sv. pričesti koje će biti 10 lipnja. Roditelje potičemo da se što aktivnije uključe u praćenje ovih priprema kako bi slavlje Prve pričesti bilo istinski doživljaj u cijeloj obitelji.

 

    Bl. Ivana Merza (1896. - 1928.) kratka biografija
    Ivan Merz je rođen u Banja Luci 16. XII. 1896. god. Odgajan je u liberalnoj sredini. Gimnaziju je završio u rodnom mjestu. Nakon mature, 1914. god., pohađa kroz tri mjeseca vojnu akademiju, a potom 1915. započinje studij prava na Bečkom sveučilištu. Prvi svjetski rat prekida mu studij. Mobiliziran je. Proživljava sve strahote rata na fronti u Italiji od 1916. do 1918. Nakon rata nastavlja studij književnosti u Beču od 1919. do 1920. i dovršava ga u Parizu tijekom dvije godine, od 1920. do 1922.

    Po završetku studija, u jesen 1922. god., dolazi u Zagreb gdje postaje profesor francuskog jezika i književnosti na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji. Doktorirao je 1923. na Filozofskom fakultetu Zagrebačkog sveučilišta radnjom pisanom na francuskom o utjecaju liturgije na francuske pisce. Potom kroz dvije godine, od 1923. do 1925., kao prvi laik u Hrvatskoj studira filozofiju i teologiju pod vodstvom isusovaca nastojeći se tako što bolje osposobiti za svoj apostolski rad.

    Razmišljanjem, studijem, a osobito u krvi i plamenu rata dolazi do spoznaje o istinitosti kršćanske vjere. Potpuno se dariva Kristu načinivši kao laik zavjet vječne čistoće. Sve svoje slobodno vrijeme posvećuje odgoju hrvatske mladeži u katoličkoj organizaciji "Hrvatski Orlovski Savez" kojoj je dao geslo "Žrtva - Euharistija - Apostolat". Kao katolički intelektualac riječju i perom oduševljava mlade i odrasle za Krista i Crkvu. Jedan je od prvaka liturgijskog pokreta među Hrvatima. Sustavno u Hrvatsku uvodi ideje Katoličke Akcije Pape Pija XI. Glavna njegova karakteristika kao katoličkog intelektualca jest ljubav i odanost Katoličkoj Crkvi, Rimu i Papinstvu, što je nastojao usaditi kod svih s kojima se susreće. Premda mlad i kao laik smatran je "stupom Crkve" u Hrvatskoj.

    Svojim apostolskim radom i svojom opsežnom spisateljskom djelatnošću u katoličkom tisku ostavio je dragocjenu duhovnu baštinu koja je postala izvor nadahnuća budućim naraštajima. Namjeravao je osnovati svjetovni institut - zajednicu laika koji bi radili za Krista i Crkvu. Nakon njegove smrti ovu je zamisao djelomično ostvarila Marica Stanković, osnovavši žensku Zajednicu Suradnica Krista Kralja, kao prvi svjetovni institut u Hrvatskoj. Ime Ivana Merza značilo je, a znači i danas, program života i rada za vjernika katolika koji se želi aktivno angažirati u širenju Kristova Kraljevstva pod vodstvom Crkve i njezinih pastira.

    Ivan Merz je bio čovjek žive vjere, iskrene molitve, samoodricanja, dnevne Pričesti, adoracije, predanog trpljenja, široke naobrazbe, bliz ljudima i svakom je čovjeku iskazivao kršćansku ljubav.

    Umro je u Zagrebu 10. svibnja 1928.g. u 32. godini života, na glasu svetosti. Na samrti je prikazao svoj život kao žrtvu Bogu za hrvatsku mladež. Njegova žrtva donijela je obilne plodove u katoličkim organizacijama koje su nastavile ostvarivati njegovu duhovnu baštinu.

    1958.g. započeo je biskupijski postupak za njegovo proglašenje blaženim. 1977.g. njegovi posmrtni ostaci preneseni su u Baziliku Srca Isusova u Zagrebu u kojoj se redovito pričešćivao, adorirao i molio posljednjih šest godina života. Od 1986.g. postupak za njegovo proglašenje blaženim odvija se u Rimu. Milosti i uslišanja po njegovu zagovoru se množe. Početkom 2001.g. hrvatski su biskupi zajednički uputili pismenu molbu Papi Ivanu Pavlu II. da Ivana Merza što prije proglasi blaženim. Papa Ivan Pavao II. na svečanoj je misi na Petrićevcu u Banjoj Luci, 22. lipnja 2003., blaženim proglasio slugu Božjega Ivana Merza.

    I na Internetu Merz ima svoju stranicu adresu: www.ffdi.hr/ivan-merz

Uz Blagdan Uzašašća Gospodinova ili Spasovo – 17. svibnja 2007.

    Kada sam zabrinut za dom i stan, čuo Tvoju riječ o Očevoj kući, o mnogim stanovima i osiguranom mjestu, nisam napustio svoje poslove, ali sam radio spokojnije i predanije. To što ovdje gradim samo je slika onoga što je već sagrađeno. To što ovdje uređujem samo je predodžba onoga što je Otac za me uredio. To što ovdje pođe krivo, ostane nezavršeno, što se uprlja, umasti i onečisti – to je samo znak da još moram rasti do mjere čistoće Doma na nebesima. Da nije, zar bi nam rekao «Idem pripraviti vam mjesto!»            (Anton Šuljić )