Živimo u vremenu kad se na svakom koraku govori o pravima: «Imam pravo na ovo!», «To je moje pravo!», «Treba vidjeti odmah koja su moja prava!». Puno je rjeđe čuti da se netko bori za dužnosti ili da želi dobro izvidjeti koje su mu dužnosti kad preuzima neku službu. Sukladno tome više se govori o nagradama i zaslugama, nego o žrtvi ili da je netko učinio i ono što mu nije bila stroga obveza, ali je osjetio da treba nešto od sebe dati, u nešto se ugraditi i na taj način sebe kao čovjeka ostvariti.

    U takvom javnom mnijenju svi olako upadnemo u napast da sve trebamo ili imamo pravo dobiti, da nam sve i svi trebaju biti uvijek na raspolaganju. Tako neprimjetno raste sebičnost, egocentrizam u kojem je «Ja» uvijek na prvom mjestu. Drugi su tu samo u koliko meni trebaju, ako ih ne trebam onda su mi suvišni. Postajemo osjetljivi ako nam je štogod uskraćeno ili nešto ne možemo postići, a imali bi pravo na to. U nekih to može ići do bola, do pravdanja, izazivati svađe jer pod svaku cijenu žele udovoljiti svojim prohtjevima i željama. Odakle nam takva uskogrudnost? Bit će da mnogo krivice nosi u sebi potrošački mentalitet koji nam se nameće kao glavni pokretač, a ipak nije tako.

    Dan domovinske zahvalnosti i blagdani poput Velike Gospe i Sv. Roka, koje ćemo u kolovozu slaviti, nude nam da se od te opijenosti krivim pogledom na stvarnost života otrijeznimo. Da stvari stavimo na pravo mjesto i ispravno sagledamo život oko sebe. Ništa ne moram imati, niti dobiti, ali mi je toliko toga darovano jer me je netko volio, jer se netko za me žrtvovao, jer je netko dao sebe da bi drugi mogli živjeti.

    Bog me voli i daruje mi život, roditelji izgaraju da bi podigli djecu, savjestan radnik trsi se ostvariti što bolje rezultate da bi napredovalo poduzeće, tolike službe kojima se želi olakšati, uljepšati ili često spasiti život. Ima toliko toga što dobivam, a ničim nisam zaslužio – prepoznajemo li to? Dar slobodne domovine Hrvatske iznikao je na tolikim žrtvama, znamo li ga cijeniti, znamo li biti zahvalni? Svoju zahvalnost najbolje ćemo izraziti vlastitim sebedarjem, velikodušnošću kad učinimo i ono što nismo dužni, ali želimo dati sve od sebe da nam Domovina bude još ljepša, još pravednija i naprednija. Samo krajnjim zalaganjem, ne štedeći se, učinit ćemo sve podnesene žrtve plodonosnijima, osmišlljenijima. Dužni smo to prema onima koji su dali svoje živote za sva prava koja sada možemo uživati.

> SLAVLJE VELIKE GOSPE u Ogulinu: utorak, 14. kolovoza – hodočašće Gospi od Čudesa u Oštarijama – u 17.30 sati srijeda, 15. kolovoza – u 9 h i 18.30h > Sv. ROK, 16. kolovoza – sv. misa u 10h i procesija s misom u 18h