ZAHVALNOST ILI ZNATI CIJENITI DAR
Živimo u vremenu kad
se na svakom koraku govori o pravima: «Imam pravo na ovo!»,
«To je moje pravo!», «Treba vidjeti odmah koja su moja
prava!». Puno je rjeđe čuti da se netko bori za dužnosti
ili da želi dobro izvidjeti koje su mu dužnosti kad preuzima
neku službu. Sukladno tome više se govori o nagradama
i zaslugama, nego o žrtvi ili da je netko učinio i ono
što mu nije bila stroga obveza, ali je osjetio da treba
nešto od sebe dati, u nešto se ugraditi i na taj način
sebe kao čovjeka ostvariti.
U takvom javnom mnijenju svi olako upadnemo u napast da
sve trebamo ili imamo pravo dobiti, da nam sve i svi trebaju
biti uvijek na raspolaganju. Tako neprimjetno raste sebičnost,
egocentrizam u kojem je «Ja» uvijek na prvom mjestu. Drugi
su tu samo u koliko meni trebaju, ako ih ne trebam onda
su mi suvišni. Postajemo osjetljivi ako nam je štogod
uskraćeno ili nešto ne možemo postići, a imali bi pravo
na to. U nekih to može ići do bola, do pravdanja, izazivati
svađe jer pod svaku cijenu žele udovoljiti svojim prohtjevima
i željama. Odakle nam takva uskogrudnost? Bit će da mnogo
krivice nosi u sebi potrošački mentalitet koji nam se
nameće kao glavni pokretač, a ipak nije tako.
Dan domovinske zahvalnosti
i blagdani poput Velike Gospe i Sv. Roka, koje ćemo u
kolovozu slaviti, nude nam da se od te opijenosti krivim
pogledom na stvarnost života otrijeznimo. Da stvari stavimo
na pravo mjesto i ispravno sagledamo život oko sebe. Ništa
ne moram imati, niti dobiti, ali mi je toliko toga darovano
jer me je netko volio, jer se netko za me žrtvovao, jer
je netko dao sebe da bi drugi mogli živjeti.
Bog me voli i daruje
mi život, roditelji izgaraju da bi podigli djecu, savjestan
radnik trsi se ostvariti što bolje rezultate da bi napredovalo
poduzeće, tolike službe kojima se želi olakšati, uljepšati
ili često spasiti život. Ima toliko toga što dobivam,
a ničim nisam zaslužio – prepoznajemo li to? Dar slobodne
domovine Hrvatske iznikao je na tolikim žrtvama, znamo
li ga cijeniti, znamo li biti zahvalni? Svoju zahvalnost
najbolje ćemo izraziti vlastitim sebedarjem, velikodušnošću
kad učinimo i ono što nismo dužni, ali želimo dati sve
od sebe da nam Domovina bude još ljepša, još pravednija
i naprednija. Samo krajnjim zalaganjem, ne štedeći se,
učinit ćemo sve podnesene žrtve plodonosnijima, osmišlljenijima.
Dužni smo to prema onima koji su dali svoje živote za
sva prava koja sada možemo uživati.
> SLAVLJE VELIKE GOSPE
u Ogulinu:
utorak, 14. kolovoza – hodočašće
Gospi od Čudesa u Oštarijama – u 17.30 sati
srijeda, 15. kolovoza – u 9 h i 18.30h
> Sv. ROK, 16. kolovoza
– sv. misa u 10h i procesija s misom u 18h
|