Dan Gospodnji posvećuje i ljetne praznike
Polako, ali sigurno
stiže nam kraj školske godine. Dani su sve dulji, a toplina
najavljuje ljeto. Bit će još strke i gužve, zaključivanja
ocjena, popravljanja propuštenog, ne bi li se na koncu
ostvario bolji uspjeh. Potom za maturante i osmaše - krizmanike nove glavobolje oko upisa na fakultete i
srednje škole. Treba se odlučiti i učiniti neke važne
životne izbore. Sve će to i roditelji dijeliti sa svojom
djecom, pa i poneka baka, teta, ujo… Odrasli će ovim brigama
pridodati svoje i sve to gledati zabrinuto na drugi način,
ali opet zabrinuto. Svi će pokazati da imaju briga i odluka
koje valja donijeti. I sve to nekako treba što prije riješiti
jer stiže ljeto. I za odmor se valja izboriti.
Kad sve to pomalo utihne i počnu tjedni godišnjih odmora
dogodi se i jedan krivi izbor, jedna kriva odluka: «Želim
se od svega i svih odmoriti! Želim sada malo po svome
kako se meni hoće». Pa se dogodi da bi u odmor išlo i
ono što u odmor ne spada, odnosno da odmor shvatimo na
krivi način, sebično. Možemo li se jedni od drugih odmoriti
ili se zajedno odmarati? Brige i redoviti poslovi su to
što treba staviti malo u stranu, ali ne i ljude staviti
u stranu. Pravo olakšanje stiže tek onda kad možemo s
drugim slobodno podijeliti vrijeme.
U to krivo shvaćanje
«odmora od nekoga», umjesto «od nečega»
spada
i 'odmor' od Boga. Kao da nas je i On umorio, pa se preko
ljeta i «od Gospodina treba malo udaljiti»? Završetak
škole za mnoge znači i prestanak sudjelovanja na nedjeljnoj
svetoj misi. Zar nas je i nedjelja umorila? Ako je tako,
onda još nismo pristupili nedjeljnom euharistijskom slavlju
na pravi način. Dan Gospodnji želi biti i naš dan. Dan
posvećen Gospodinu posvećuje sve naše ostale dane, brige,
poslove, izbore, odluke, odnose i sam odmor. Starozavjetni
psalmista će reći: Samo je u Bogu mir dušo moja… U nj
se, narode uzdaj u svako doba; pred njim srca izlijevajte!
(Ps 62). Bog može blagosloviti, spasiti i posvetiti moje
postojanje, djelovanje, moj život onoliko koliko mu dopustim
da u mom životu bude prisutan, koliko mu ja sebe i svoje
vrijeme posvetim. Zato neka i naš odmor Bogu bude posvećen
i Bogom posvećen. U zajedništvu s Njim rasteretit ćemo
se svojih briga i pronaći pravo olakšanje, a potom bi
moralo biti lakše donijeti i prave odluke i imati nove
snage za dalje, jer ipak je sve u Njegovim rukama.
>
Sv. Ante Padovanski, 13. lipnja – sv. misa u 18.30h
u Hreljinu
> Sv. Petar i Pavao, nedjelja
- 29. lipnja,
sv. mise na Sv. Petru u 10 h i u 18.30 h
|
SVETI
ANTUN PADOVANSKI
Jedan od svetaca koji
se posebno štuju u našem narodu je sv. Antun Padovanski.
Da ne znamo prema imenu, lako bismo ga proglasili hrvatskim
svecem, zbog brojnih crkava, kapelica i oltara koji su
mu posvećeni. Tome u prilog govore i životne situacije,
osobe, životinje koje se stavljaju pod njegovu zaštitu:
zaštitnik je onih koji se vole, bračnih drugova, žena
i djece, putnika, konja i magaraca, siromaha i socijalnih
radnika, rudara, proizvođača porculana i pekara, pomoćnik
u pronalaženju izgubljenih stvari, kod neplodnosti i za
sretan porod, protiv demona, groznice i kuge, kod brodoloma
i ratnih nevolja, kod oboljenja stoke. Doista, impresivan
popis!
Rođen je u Lilsabonu
1195. godine u plemićkoj obitelji. U redovništvo stupa
s petnaest godina u red augustinaca, no događaj kada su
1220. u Coimbri (Portugal) sahranjena petorica misionara-franjevaca
koji su bili ubijeni u Maroku, potaknuo ga je da prijeđe
u red franjevaca. Tada si je nadjenuo ime Antun. Poznat
kao vrstan propovjednik svoju nadarenost koristio je u
službi propovjednika pokore protiv katara u Riminiju i
Milanu, a u južnoj Francuskoj protiv albigenza. Za djelovanja
u Riminiju vezano je i svečevo čudesno propovijedanje
ribama kada ga sam narod nije želio slušati.
Sveti Franjo Asiški
imenovao ga je lektorom teologije na univerzitetu u Bologni,
1224. postaje gvardijan u Le Puyu, dvije godine nakon
toga kustos u Limogesu, a 1227. provincijal Romagne. Godinu
dana prije svoje smrti, u 36.- toj godini života, povlači
se u osamu živeći na orahovom stablu u Camposampieru kod
Padove. Antun je umro 13. lipnja 1231. godine u Arcelli
kod Padove. Papa Grgur IX. ga je proglasio svecem nepunu
godinu nakon njegove smrti. To je najkraći proces kanonizacije
u povijesti Crkve. Njemu u čast sagrađena je bazilika
S. Antonio u Padovi gdje su 1263. preneseni zemni ostaci
ovoga sveca. Zanimljivo je da je tom prilikom otkriveno
da se jezik ovog vrsnog propovjednika nije raspao kao
ostatak tijela. Papa Pio XII. imenuje ga 1946. crkvenim
učiteljem.
Brojna su se čudesa
događala još za Antunova života. Dok je bio kustos, nalazio
se na Veliki četvrtak u Limogesu, gdje je propovjedao
u crkvi sv. Petra. U isto vrijeme njegova braća redovnici
molila su časosolov u udaljenom mjestu. Kada su u molitvi
došli do psalma kojeg je inače pjevao Antun, on se pojavio
i otpjevao svoj dio. Kako su braća znala gdje se on nalazi,
to je bilo čudo. Bog ga je obdario milošću boravka istovremeno
na dva mjesta. Oni koji su slušali njegovo propovijedanje
tada u crkvi u Limogesu primjetili su da se zaustavio
u šutnji kada je trebao početi pjevati sa svojom braćom.
Sveca se prikazuje bosonogog,
kao mladog franjevca, s ljiljanom i knjigom, najčešće
s djetetom Isusom u naručju. To je još jedna od milosti
koja mu je dana, o kojoj se saznalo nakon njegove smrti,
da je imao ukazanja maloga Isusa. (Ana Stipetić)
Svetu
misu u Hreljinu, na blagdan Sv. Ante u 18.30 sati
predvodit će o Stjepan Vidak, karmelićanin. Autobus
iz Ogulina kreće u 17.30 sati, ispred župnog ureda.
|
Obavijest o prijelazu
na nedjeljne svete mise po ljetnom rasporedu: 
U
nedjelju 22. lipnja prelazimo na ljetni raspored
svetih misa, a to znači da su prijepodne sv. mise u župnoj
crkvi u 8 i u 10 sati, dok večernja sveta misa ostaje
u 18.30 sati. Na blagdan Sv. Petra i Pavla 29. lipnja,
koji ove godine pada u nedjelju, sv. misa u 10 sati i
večernja sv. misa u 18.30 sati biti će na Sv. Petru.
KRIZMANICI
! – POZIV ! – Vesela večer – nedjelja - 15. lipnja
Sakrament
sv. Krizme proslavili smo na Duhove. Ove godine naši krizmanici
pripremali su se po grupama koje su vodili župni animatori.
Prije kraja školske godine željeli bismo se svi zajedno
još jednom okupiti na Veselu večer. Jedan takav susret
imali smo već pred Božić. Ovo je prilika da se nastavimo
družiti. Stoga vas pozivamo da se u nedjelju, 15. lipnja
okupimo na večernjoj sv. misi u 18.30 sati, a nakon mise
nastavit ćemo prijateljsko druženje uz pjesmu i igre koje
za vas pripremaju vaši voditelji grupa, tj. župni animatori.
Čekamo vas!
Služba Riječi za kraj školske
godine
Kao svake godine i ovu školsku godinu zaključit
ćemo molitvenim susretom Službe Riječi. Sam naziv govori
da će biti 'poslužena'
Božja
Riječ, koju ćemo nakon razmišljanja nad njom pretočiti
u molitvu zahvale Bogu za sva primljena dobročinstva u
toku protekle školske godine. Znati reći «Hvala!» velika
je vrlina. Zahvaliti se svima koji su nam dobro činili,
pomagali u stjecanju novih znanja i učili nas kako odrastati
prema potrebnoj zrelosti. Reći «Hvala!» dragom Bogu znači
priznati da nam sva dobra od njega dolaze i postati svjestan
tolikih milosti koje smo primili.
U utorak, 17. lipnja u 8 sati u crkvi će se okupiti
viši razredi (od 5. – 8.) obiju osnovnih škola i obiju
srednjih škola, dok će u 13.30 sati u crkvu na zahvalnu
Službu Riječi doći naši najmlađi đaci (od 1. – 4. razreda)
obiju osnovnih škola.
Biskupijski susret ministranata u Drežnikgradu
Vjerujem da se većina naših ministranata sjeća
lijepog susreta pred dvije godine u Oštarijama kada se
okupilo preko 250 ministranata iz cijele naše Gospićko-senjske
biskupije. Bilo je igre, zabave, nogometa, kviza, ali
smo u prepunoj crkvi najprije zajedno slavili Boga svetom
euharistijom koju je predvodio naš biskup mons. Mile Bogović.
Ove godine na isti takav susret pozivamo sve naše ministrante
– i one starije koji se već rjeđe uključuju u službu kod
oltara i one mlađe. Na susretu naći će se različitih sadržaja,
za svakog po nešto, a susret će biti u ponedjeljak, 23.
lipnja u Drežnikgradu, župi slunjskog dekanata, nadomak
Plitvica. Stoga potičemo ministrante na subotnje susrete
na kojima ćemo se spremati za ovaj biskupijski susret.
Ostani s nama
Ostani s nama jer nemoć sve je veća
i sumnja srce nesmiljeno rije,
a teret teški na nejaka pleća obrušava se...
i snage već nije.
Tvoje su oči utočište naše,
hladovit borik usred ljetne jare –
sve rane stare u trenu zacijele
i duše dišu, mirisne i bijele…
|
Riječi su Tvoje slatka mana nama
što Otac brižljiv šalje ju sa Neba
i jednom samo kušati ju treba!
A ruka Tvoja u lomljenju kruha od uzduha lakša:
milosrđe dijeli, blagoslove daje…
Ostani s nama, Isuse, do jutra:
kad s Tobom svane – ono vječno traje!
Ivanka Brađašević
|