Polako, ali sigurno stiže nam kraj školske godine. Dani su sve dulji, a toplina najavljuje ljeto. Bit će još strke i gužve, zaključivanja ocjena, popravljanja propuštenog, ne bi li se na koncu ostvario bolji uspjeh. Potom za maturante i osmaše - krizmanike nove glavobolje oko upisa na fakultete i srednje škole. Treba se odlučiti i učiniti neke važne životne izbore. Sve će to i roditelji dijeliti sa svojom djecom, pa i poneka baka, teta, ujo… Odrasli će ovim brigama pridodati svoje i sve to gledati zabrinuto na drugi način, ali opet zabrinuto. Svi će pokazati da imaju briga i odluka koje valja donijeti. I sve to nekako treba što prije riješiti jer stiže ljeto. I za odmor se valja izboriti.

    Kad sve to pomalo utihne i počnu tjedni godišnjih odmora dogodi se i jedan krivi izbor, jedna kriva odluka: «Želim se od svega i svih odmoriti! Želim sada malo po svome kako se meni hoće». Pa se dogodi da bi u odmor išlo i ono što u odmor ne spada, odnosno da odmor shvatimo na krivi način, sebično. Možemo li se jedni od drugih odmoriti ili se zajedno odmarati? Brige i redoviti poslovi su to što treba staviti malo u stranu, ali ne i ljude staviti u stranu. Pravo olakšanje stiže tek onda kad možemo s drugim slobodno podijeliti vrijeme.

    U to krivo shvaćanje «odmora od nekoga», umjesto «od nečega» spada i 'odmor' od Boga. Kao da nas je i On umorio, pa se preko ljeta i «od Gospodina treba malo udaljiti»? Završetak škole za mnoge znači i prestanak sudjelovanja na nedjeljnoj svetoj misi. Zar nas je i nedjelja umorila? Ako je tako, onda još nismo pristupili nedjeljnom euharistijskom slavlju na pravi način. Dan Gospodnji želi biti i naš dan. Dan posvećen Gospodinu posvećuje sve naše ostale dane, brige, poslove, izbore, odluke, odnose i sam odmor. Starozavjetni psalmista će reći: Samo je u Bogu mir dušo moja… U nj se, narode uzdaj u svako doba; pred njim srca izlijevajte! (Ps 62). Bog može blagosloviti, spasiti i posvetiti moje postojanje, djelovanje, moj život onoliko koliko mu dopustim da u mom životu bude prisutan, koliko mu ja sebe i svoje vrijeme posvetim. Zato neka i naš odmor Bogu bude posvećen i Bogom posvećen. U zajedništvu s Njim rasteretit ćemo se svojih briga i pronaći pravo olakšanje, a potom bi moralo biti lakše donijeti i prave odluke i imati nove snage za dalje, jer ipak je sve u Njegovim rukama.

 

>   Sv. Ante Padovanski, 13. lipnja – sv. misa u 18.30h u Hreljinu  >   Sv. Petar i Pavao, nedjelja - 29. lipnja, sv. mise na Sv. Petru u 10 h i u 18.30 h

 

SVETI ANTUN PADOVANSKI

    Jedan od svetaca koji se posebno štuju u našem narodu je sv. Antun Padovanski. Da ne znamo prema imenu, lako bismo ga proglasili hrvatskim svecem, zbog brojnih crkava, kapelica i oltara koji su mu posvećeni. Tome u prilog govore i životne situacije, osobe, životinje koje se stavljaju pod njegovu zaštitu: zaštitnik je onih koji se vole, bračnih drugova, žena i djece, putnika, konja i magaraca, siromaha i socijalnih radnika, rudara, proizvođača porculana i pekara, pomoćnik u pronalaženju izgubljenih stvari, kod neplodnosti i za sretan porod, protiv demona, groznice i kuge, kod brodoloma i ratnih nevolja, kod oboljenja stoke. Doista, impresivan popis!

    Rođen je u Lilsabonu 1195. godine u plemićkoj obitelji. U redovništvo stupa s petnaest godina u red augustinaca, no događaj kada su 1220. u Coimbri (Portugal) sahranjena petorica misionara-franjevaca koji su bili ubijeni u Maroku, potaknuo ga je da prijeđe u red franjevaca. Tada si je nadjenuo ime Antun. Poznat kao vrstan propovjednik svoju nadarenost koristio je u službi propovjednika pokore protiv katara u Riminiju i Milanu, a u južnoj Francuskoj protiv albigenza. Za djelovanja u Riminiju vezano je i svečevo čudesno propovijedanje ribama kada ga sam narod nije želio slušati.

    Sveti Franjo Asiški imenovao ga je lektorom teologije na univerzitetu u Bologni, 1224. postaje gvardijan u Le Puyu, dvije godine nakon toga kustos u Limogesu, a 1227. provincijal Romagne. Godinu dana prije svoje smrti, u 36.- toj godini života, povlači se u osamu živeći na orahovom stablu u Camposampieru kod Padove. Antun je umro 13. lipnja 1231. godine u Arcelli kod Padove. Papa Grgur IX. ga je proglasio svecem nepunu godinu nakon njegove smrti. To je najkraći proces kanonizacije u povijesti Crkve. Njemu u čast sagrađena je bazilika S. Antonio u Padovi gdje su 1263. preneseni zemni ostaci ovoga sveca. Zanimljivo je da je tom prilikom otkriveno da se jezik ovog vrsnog propovjednika nije raspao kao ostatak tijela. Papa Pio XII. imenuje ga 1946. crkvenim učiteljem.

    Brojna su se čudesa događala još za Antunova života. Dok je bio kustos, nalazio se na Veliki četvrtak u Limogesu, gdje je propovjedao u crkvi sv. Petra. U isto vrijeme njegova braća redovnici molila su časosolov u udaljenom mjestu. Kada su u molitvi došli do psalma kojeg je inače pjevao Antun, on se pojavio i otpjevao svoj dio. Kako su braća znala gdje se on nalazi, to je bilo čudo. Bog ga je obdario milošću boravka istovremeno na dva mjesta. Oni koji su slušali njegovo propovijedanje tada u crkvi u Limogesu primjetili su da se zaustavio u šutnji kada je trebao početi pjevati sa svojom braćom.

    Sveca se prikazuje bosonogog, kao mladog franjevca, s ljiljanom i knjigom, najčešće s djetetom Isusom u naručju. To je još jedna od milosti koja mu je dana, o kojoj se saznalo nakon njegove smrti, da je imao ukazanja maloga Isusa. (Ana Stipetić)

 

Svetu misu u Hreljinu, na blagdan Sv. Ante u 18.30 sati predvodit će o Stjepan Vidak, karmelićanin. Autobus iz Ogulina kreće u 17.30 sati, ispred župnog ureda.

Obavijest o prijelazu na nedjeljne svete mise po ljetnom rasporedu:

    U nedjelju 22. lipnja prelazimo na ljetni raspored svetih misa, a to znači da su prijepodne sv. mise u župnoj crkvi u 8 i u 10 sati, dok večernja sveta misa ostaje u 18.30 sati. Na blagdan Sv. Petra i Pavla 29. lipnja, koji ove godine pada u nedjelju, sv. misa u 10 sati i večernja sv. misa u 18.30 sati biti će na Sv. Petru.

 

 

KRIZMANICI ! – POZIV ! – Vesela večer – nedjelja - 15. lipnja

    Sakrament sv. Krizme proslavili smo na Duhove. Ove godine naši krizmanici pripremali su se po grupama koje su vodili župni animatori. Prije kraja školske godine željeli bismo se svi zajedno još jednom okupiti na Veselu večer. Jedan takav susret imali smo već pred Božić. Ovo je prilika da se nastavimo družiti. Stoga vas pozivamo da se u nedjelju, 15. lipnja okupimo na večernjoj sv. misi u 18.30 sati, a nakon mise nastavit ćemo prijateljsko druženje uz pjesmu i igre koje za vas pripremaju vaši voditelji grupa, tj. župni animatori. Čekamo vas!

Služba Riječi za kraj školske godine

    Kao svake godine i ovu školsku godinu zaključit ćemo molitvenim susretom Službe Riječi. Sam naziv govori da će biti 'poslužena' Božja Riječ, koju ćemo nakon razmišljanja nad njom pretočiti u molitvu zahvale Bogu za sva primljena dobročinstva u toku protekle školske godine. Znati reći «Hvala!» velika je vrlina. Zahvaliti se svima koji su nam dobro činili, pomagali u stjecanju novih znanja i učili nas kako odrastati prema potrebnoj zrelosti. Reći «Hvala!» dragom Bogu znači priznati da nam sva dobra od njega dolaze i postati svjestan tolikih milosti koje smo primili.

    U utorak, 17. lipnja u 8 sati u crkvi će se okupiti viši razredi (od 5. – 8.) obiju osnovnih škola i obiju srednjih škola, dok će u 13.30 sati u crkvu na zahvalnu Službu Riječi doći naši najmlađi đaci (od 1. – 4. razreda) obiju osnovnih škola.

 

    Biskupijski susret ministranata u Drežnikgradu

    Vjerujem da se većina naših ministranata sjeća lijepog susreta pred dvije godine u Oštarijama kada se okupilo preko 250 ministranata iz cijele naše Gospićko-senjske biskupije. Bilo je igre, zabave, nogometa, kviza, ali smo u prepunoj crkvi najprije zajedno slavili Boga svetom euharistijom koju je predvodio naš biskup mons. Mile Bogović. Ove godine na isti takav susret pozivamo sve naše ministrante – i one starije koji se već rjeđe uključuju u službu kod oltara i one mlađe. Na susretu naći će se različitih sadržaja, za svakog po nešto, a susret će biti u ponedjeljak, 23. lipnja u Drežnikgradu, župi slunjskog dekanata, nadomak Plitvica. Stoga potičemo ministrante na subotnje susrete na kojima ćemo se spremati za ovaj biskupijski susret.

 

Ostani s nama

Ostani s nama jer nemoć sve je veća i sumnja srce nesmiljeno rije, a teret teški na nejaka pleća obrušava se... i snage već nije. Tvoje su oči utočište naše, hladovit borik usred ljetne jare – sve rane stare u trenu zacijele i duše dišu, mirisne i bijele…

Riječi su Tvoje slatka mana nama što Otac brižljiv šalje ju sa Neba i jednom samo kušati ju treba! A ruka Tvoja u lomljenju kruha od uzduha lakša: milosrđe dijeli, blagoslove daje… Ostani s nama, Isuse, do jutra: kad s Tobom svane – ono vječno traje! Ivanka Brađašević