citati iz biblije
Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo.

(Rimljanima 12:21)

naslovnica
novosti
povijest
linkovi
ostalo
kontakt
BILTEN ŽUPNE ZAJEDNICE SV. KRIŽA - OGULIN ZA KOLOVOZ 2009.

GODINA VI - BROJ 8 (58)


PROŠTENJE I PROŠTENIŠTA


    Mjesec kolovoz na poseban način obilježava veliki blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije. U Gospina svetišta diljem Domovine i čitavog svijeta slijevat će se rijeke hodočasnika. Ima i svetaca čija svetišta, najčešće grobovi svetaca, tj. crkve sagrađene nad grobom kroz čitavu godinu postaju mjesto gdje se vjernička duša dolazi pomiriti s Bogom. Neka su mjesta i blagdani naglašeni u dugoj tradiciji Crkve. Takva mjesta nazivamo Prošteništa, kamo se ide na proštenje Te izraze sačuvala je memorija našeg vjerničkog puka. Ipak, čini se da danas gubimo iz vida što ti izrazi stvarno znače.

    Ići na «proštenje» dolazi od «moliti oprost», a «proštenište» je mjesto gdje se oprost dobiva. Današnja proštenja znadu biti i drugačije obilježena. Gdje god se skuplja veći broj ljudi potrebne su i različite usluge: negdje nešto pojesti i popiti, kupiti suvenir, susresti prijatelje i rođake, u društvu se proveseliti. Sve to ima svoje mjesto na proštenju, ali to nikako nije na prvom mjestu, nije ono glavno radi čega smo krenuli na neko proštenje.

    U svetišta i prošteništa na blagdane se hodočasti. Hodočašće je uvijek predstavljalo napor puta, pa makar ne bilo uvijek pješice. Najčešće hodanjem, a negdje se i na koljenima stizalo u svetišta. Uloženi napor i žrtva predstavljaju izraz ponizne duše koja se želi skrušiti, poniziti pred Bogom, moliti oproštenje za svoje grijehe i od Boga zadobiti oproštenje i milost ili uslišanje u nekoj velikoj životnoj potrebi. Prema svetištu se hodočasti i zato da bi se «vježbalo život», zapravo 'hodom častiti' da bi se moglo kroz život 'časnije hoditi'. Ma kako to izgledalo samo kao igra riječi otkriva nam najdublje značenje odlazaka na proštenja.

    Glavni je cilj odlaska u prošteništa sakramenat pomirenja, sv. ispovijedi i euharistijsko slavlje u kojem doživljavamo Božju ljubav i oproštenje. U današnjem svijetu zamućene su mnoge slike svijeta, različiti nazori, relativizam: sve se može i ovako i onako, gubi se jasnoća pojmova. I pojam grijeha sve je relativniji, labaviji. Kao da smo izgubili jasnoću, kada smo to sagriješili, a kada smo možda samo nešto nespretno učinili, rekli, pomislili, a nije baš neki grijeh koji bi trebalo ispovjediti i od Boga oprost tražiti. Opasno je ako savjest izgubi jasnu sliku grijeha, tada niti se kaje, niti oproštenje traži. Valjalo bi stoga upravo hodočašća i proštenja posvetiti temeljitijem ispitu savjesti. Da se nisam možda zapustio, da možda ne prelazim olako preko grijeha koji činim, pa ga više i ne vidim?

> SLAVLJE VELIKE GOSPE u Ogulinu:
petak, 14. kolovoza – hodočašće Gospi od Čudesa u Oštarijama – u 17.30h
subota, 15. kolovoza – u 9 h i 18.30h

>Sv. ROK, 16. kolovoza – sv. misa u 10h – u crkvi Sv. Roka
- procesija s misom u 18h




    Nije to tako zamršeno i neshvatljivo. Treba se samo u poniznosti srca zapitati: Čega se pred Bogom sramim? Što od mojih misli, riječi i djela nema mjesta pred Bogom? Što me u duši najviše smeta da budem potpuno radostan? Bog nas oproštenjem želi riješiti tog «tereta», želi nam podariti radost svog prijateljstva. Zato su blagdani i proštenja blagoslovljeno vrijeme, Božje vrijeme u kojem smo i mi odlučili naći vremena za Boga i dati Bogu više mjesta u našem životu, da nam oprosti, da nas oslobodi i podari milosti potrebne za častan i radostan život, sada i zauvijek.


Sv. Ivan Marija Vianney, župnik (1786.-1859.)


    Jedva je kojem poniznu čovjeku pala u dio tolika slava kao Ivanu Vianneyju, koji se rodio 8. svibnja 1786., baš uoči same Francuske revolucije, u Dardillyju kraj Lyona. Seljačka obitelj iz koje potjecaše bijaše duboko kršćanska, otvorena siromasima i prosjacima. Ivan je proveo djetinjstvo i prvu mladost u doba strahovlade francuske revolucije, obrađujući očinska polja. U selu tada nije bilo nikakva učitelja. Kad mu je bilo 11 godina, prvi put se u kući pod starim velikim satom ispovjedio kod jednog svećenika koji je odbio položiti prisegu na revolucionarni ustav. Vianneyjeva je obitelj rado primala takve svećenike jer oni su i u najtežim časovima, uz opasnost od nasilne smrti, ostali vjerni Crkvi.

    U noćnim je satima Ivan prisustvovao vjeronauku što su ga po selu držale redovnice obučene u građansko odijelo. Na taj se način pripremao na prvu pričest, koju je primio u jednom štaglju, dok je vani bila dobrovoljna straža. Nevinost srca i duboka pobožnost bile su glavne značajke njegove duhovnosti. Kad su se prilike po Francuskoj revoluciji kako tako smirile, došao je u susjedni Ecully, danas predgrađe Lyona, a onda još selo, za župnika pobožni i učeni svećenik Balley. On je brzo uočio pobožnog mladića Vianneyja iz Dardilliyja te ga uzeo k sebi u župni dvor da ga pripremi za svećeništvo. Taj je plan bio osujećivan raznim zaprekama. Najveća je bila Ivanova nesposobnost za učenje. Želio je biti svećenik, ali kako će kad je nesposoban za učenje i školu? Nalazeći se u tjeskobi, poduzeo je hodočašće u La Louvesc na grob svetog Franje Regisa. Pošao je onamo pješice, ne kupujući ništa, već proseći hranu. Sv. Franjo Regis mu je pritekao u pomoć: »Od tada je toliko napredovao u naukama da više nije upadao u malodušnost.«

    Za vrijeme napoleonskih ratova Ivan je bio pozvan u vojsku, a onda silom prilika postao vojni bjegunac. Kad je prošla ta avantura i on se vratio kući da nastavi s učenjem, zapreka bijahu sjemenišni profesori koji su Ivana rušili gotovo na svakom ispitu.

    Zahvaljujući posredovanju generalnog vikara iz Lyona, Crkva je u osobi Ivana Vianneyja dobila jednog od svojih najboljih svećenika. Generalni je vikar ovako obrazložio svoju preporuku: »Vianney je pobožan, zna moliti krunicu i štuje Majku Božju. Milost Božja i njegovo srce učinit će ostalo.« Nije se prevario u svome sudu. Vianney je više nego opravdao dano mu povjerenje. On je napokon teškom mukom dovršio svoje nauke. Posljednji ispit što ga je uspio položiti čak je dokazao i stvarni napredak u naukama. Svećeničko ređenje, koje mu je 13. kolovoza 1815. podijelio biskup Grenoblea, učinilo ga je Isusovim svećenikom zauvijek, jednim od najdostojnijih nosilaca svetoga reda. Svoju prvu misu služio je u sjemenišnoj kapelici odmah sljedeći dan.

    Vianney je 1818. godine, bio imenovan župnikom u Arsu. Generalni vikar Courbon ovako mu je obrazložio to imenovanje: »U toj župi nema mnogo ljubavi prema Bogu; vi ćete je u nju unijeti.« Vianney je ostao na toj župi sve do svoje smrti 4. kolovoza 1859. te unio u nju mnogo života i ljubavi prema Bogu. Otputovao je onamo pješice, a za njim su išla siromašna seoska kola vozeći njegovu skromnu prtljagu. Kad je bio već pred Arsom, uslijed guste magle nije se snalazio. Tada je susreo mladog pastira te ga upitao za put u Ars. Taj ga je odmah uputio jer je i sam bio iz tog sela. Župnik mu se zahvalio rekavši: »Mali moj, ti si mi pokazao put u Ars, a ja ću ti pokazati put u nebo.« Hodočasnik u Ars s ganućem promatra spomenik pred Arsom na mjestu toga susreta.

    Ars je kod Ivanova dolaska bilo malo, vjerski posve zapušteno i zanemareno selo. Netko je o njegovim stanovnicima rekao da ih osim krsta ništa ne razlikuje od životinja. Novi se župnik, uselivši se u siromašni župni dvor, dao odmah na posao, na obraćanje svoje župe, najprije strašnim pokorama, dugim noćnim satima molitve pred Presvetim Sakramentom, veoma ozbiljnim i oštrim propovijedima. Veliku je brigu posvećivao i obnovi župne crkve. Njegov je stan bio najsiromašniji, hrana kuhani krumpiri, ali u crkvi je iz poštivanja prema Isusu želio da sve bude što ljepše.

    Iscrpljen teškim i dugotrajnim radom, oštrim pokorama i drugim patnjama svetac je umro od iscrpljenosti. Po njegovu zagovoru dogodila su se brojna čudesa pa ga je Crkva proglasila blaženim i svetim te zaštitnikom svih župnika. Ars je danas poznato proštenište u koje svake godine na grob svetog župnika dolazi velik broj hodočasnika, i do 300.000. Za veće je skupove sagrađena velika podzemna crkva. Zahvaljujući sv. Ivanu Vianneyju, mali je i neugledni Ars postao u Crkvi glasovito mjesto i danas stjecište pobožnih hodočasnika.

 

DAN DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI - 5. kolovoza 2009. - GOSPA SNJEŽNA

    Koliko je sudbina našeg naroda neraskidivo povezana s nebeskom Majkom Marijom svjedoči i Dan domovinske zahvalnosti koji pada na još jedan Marijin blagdan u mjesecu kolovozu. Mariju kao zaštitnicu, zagovornicu, tješiteljicu i luku nade i spasa prepoznao je naš narod u Domovinskom ratu. Nisu li krunice o vratu naših mladića, očeva i sinova bile snaga koja se nije dala slomiti ni granatama, ni smrtnim strahom, ni bjesomučnom mržnjom neprijatelja. Ona ih je sačuvala od zla. Ponovno je Marija bila ta koja gazi glavu zmiji i ne da zlu da zavlada onima koji se njoj utječu. Zahvalimo se stoga Majci i utecimo iznova da nas svojim zagovorom štiti od novih nedaća, da sačuvamo vjeru, poštenje, ljudskost i izgrađujemo Domovinu obnovljeni duhom Kristova evanđelja.

   U našoj crkvi Sv. Križa imat ćemo misu zahvalnicu i molitvu za sve poginule branitelje i stradalnike Domovinskog rata u 18.30 sati.

 

VELIKA GOSPA – NA NEBO UZNESENA

Djevici Snježnoj

Ja gledam Te, Divna,
Na visokoj gori u sjaju i slavi,
U bisernom plaštu i smaragdnom pasu,
Sa v'jencem od zv'jezda na glavi.

I htio bih, Snježna,
Da pjevam sa zv'jeezdama oko Tvoga čela,
Da himnu Ti šapćem, ko na oltaru
Ruža Ti šapuće b'jela.
Da s brujem se složim, što kristalnu u noć
Sa usana ljiljana ml'ječnih romoni,
Kad velebne gore u požaru plamte,
A Angelus zvoni.

O Divna, o Snježna,
O čista, o Sveta –
Smijem li ružom Ti okitit nogu,
Što u blatnoj posudi srca mog cvjeta?
Izidor Poljak

PROGRAM PROSLAVE U SVETIŠTU GOSPE OD ČUDESA - OŠTARIJE


* 14. kolovoza, petak navečer – bdijenje: - u 20 sati procesija, sv. misa i bdijenje u Svetištu, predvodi biskup mons. Mile Bogović


* 15. kolovoza, subota – blagdan Velike Gospe: - sv. mise u 9, 11 i u 18 sati

 

   U n

KALENDAR ZA MJESEC KOLOVOZ 2009.


1. subota
2. NEDJELJA - 18. KROZ GODINU Gospa od Anđela
3. ponedjeljak
4. utorak - Sv. Ivan Marija Vianney
5. srijeda - Gospa SnježnaDan domovinske zahvalnosti - Klanjanje nakon mise
6. četvrtak - Preobraženje Gospodinovo
7. petak - Prvi petak, mogućnost ispovijedi od 17.30 sati
8. subota - Sv. Dominik
9. NEDJELJA - 19. KROZ GODINU
10. ponedjeljak - Sv. Lovro
11. utorak
12. srijeda - Klanjanje nakon mise
13. četvrtak
14. petak - Nema mise u našoj župi – Hodočašće u Oštarije u 17.30 sati
15. subota - Uznesenje Bl. Djevice Marije, sv. mise u 9. i u 18.30 sati
16. NEDJELJA - 20. KROZ GODINU – Sv. Rok
                  – svečanu misu u 18h predvodi dr. Slavko Zec, krčka biskupija
17. ponedjeljak
18. utorak - Sv. Jelena Križarica
19. srijeda – Klanjanje nakon mise
20. četvrtak - Sv. Bernard, zaštitnik planinara i Gorske službe
21. petak
22. subota
23. NEDJELJA - 21. KROZ GODINU
24. ponedjeljak - Sv. Bartolomej apostol
25. utorak
26. srijeda - Klanjanje nakon mise
27. četvrtak - Sv. Monika
28. petak - Sv. Augustin
29. subota - Mučeništvo Ivana Krstitelja
30. NEDJELJA - 22. KROZ GODINU
31. ponedjeljak

 

SVETE MISE:

Radnim danom: u 18.30 sati
Nedjeljom: u 8.00, 10.00 i u 18.30 sati
SVETA MISA U HRELJINU: svake nedjelje u 11.30 sati

ČETVRTKOM: Župni ured je otvoren samo poslijepodne
od 17 – 18 sati.
SUBOTOM u 10 h Ministranti
u 15 h Mali zbor
Križari u 19.30 h