Nastanku današnje župne crkve prethodile su promjene
u vojnoj organizaciji, nastanak ogulinske pukovnije 1746. godine
što je za posljedicu imalo i novo upravno uređenje na crkvenom području:
Ogulin postaje središte kapelskog podarhiđakonata (dekanata) pod
koji će spadati kapelske i zakapelske župe modruške biskupije.
Od 1749. do 1794. u ogulinskoj župi bio je župnik
Antun Ćorić, koji je bio i pokretač gradnje današnje župne crkve
1781. Potreba za gradnjom nove građevine bila je posljedica širenja
naselja izvan kaštela i zidina, a prema urbanističkom planu mjesto
za buduću crkvu određeno je u samom središtu. Za novonastale prilike
ni crkva sv. Bernardina, a ni crkva sv. Jakova nisu dostajale.
Prvi put župnik Ćorić misio je 1785. godine, a crkvu je posvetio
senjsko-modruški biskup Ivan Krstitelj Ježić 1. lipnja 1793. Župa
je tada brojila oko 2800 vjernika.
Podatke o župi u 19.st. nemamo jer se župska Spomenica
počinje pisati tek krajem tog stoljeća. Znamo da su u župu došle
sestre milosrdnice od 1875.godine.
20.st. u životu župe i vjernika bilo je živo i burno kao i opća
povijest našega kraja i domovine. Župnici koji su bili na čelu župe
kroz ta burna vremena nastojali su okupiti vjernike, sačuvati i
obnoviti vjernički život.
Na početku 20.st. ne možemo ne spomenuti župnika
Matu Polića u čije vrijeme su održane misije 1923.godine, Biskupijski
Euharistijski Kongres 1932.godine,1925.godine proslavljena je 1500.
godišnjica održavanja Efeškog koncila (iskazano štovanje Blažene
Djevice Marije), osnovane su bratovštine (sv. Krunice), Križarsko
bratstvo.
1934. godine župnikom postaje Dragutin Kukalj poznat
po svom liturgijskom radu i u širim slojevima Crkve, a zaslužan
je za dolazak franjevaca trećoredaca u Ogulin 1937. godine (samostan
su izgradili na području Prapuća), te pokretača i duhovnika ogulinskih
društava. Vlč. Dragutin Kukalj iz Ogulina premješten je u Slunj,
a iz Slunja u Gospić, gdje su ga komunističke vlasti ubile u Gospiću
1945.godine.
Poratno vrijeme obilježio je svojim tihim radom
župnik Josip Benac koliko su to dozvoljavale prilike i ondašnje
vlasti; dovoljno govori činjenica da je i sam bio u zatvoru sedam
mjeseci.
Novo vrijeme za župu nastupa dolaskom msgr. Josipa
Pavlišića koji je imenovan pomoćnim biskupom senjsko–modruške biskupije
1952., a dolazi u Ogulin za župnika 1956. godine. pripremaju se
i održavaju mise, obnavlja se život župe, popravljaju se crkve i
župni stanovi, vodi se briga o župama Oštarije i Trošmarija, okuplja
vjernički puk oko svoje osobe jer je tako dobro razumio nadanja
i vjeru svakog vjernika. U vrijeme biskupa Pavlišića u Ogulin dolaze
sestre Družbe Presvetog Srca Isusova.
Nakon biskupova odlaska župnikom 1966. postaje
Juraj Petrović, koji je već do sada u Ogulinu ali u svojstvu kapelana
biskupu Pavlišiću. Nakon njega vodstvo župe preuzima Petrović i
ostaje u Ogulinu do 1990. U njegovo vrijeme gradi se zgrada u dvorištu
župnog stana za pastoralni rad, 1986. u Oštarijama i Ogulinu obilježava
se 800. godišnjica krbavske biskupije. |