Nastanku današnje župne crkve prethodile su promjene u vojnoj organizaciji, nastanak ogulinske pukovnije 1746. godine što je za posljedicu imalo i novo upravno uređenje na crkvenom području: Ogulin postaje središte kapelskog podarhiđakonata (dekanata) pod koji će spadati kapelske i zakapelske župe modruške biskupije.

Od 1749. do 1794. u ogulinskoj župi bio je župnik Antun Ćorić, koji je bio i pokretač gradnje današnje župne crkve 1781. Potreba za gradnjom nove građevine bila je posljedica širenja naselja izvan kaštela i zidina, a prema urbanističkom planu mjesto za buduću crkvu određeno je u samom središtu. Za novonastale prilike ni crkva sv. Bernardina, a ni crkva sv. Jakova nisu dostajale.
Prvi put župnik Ćorić misio je 1785. godine, a crkvu je posvetio senjsko-modruški biskup Ivan Krstitelj Ježić 1. lipnja 1793. Župa je tada brojila oko 2800 vjernika.

Podatke o župi u 19.st. nemamo jer se župska Spomenica počinje pisati tek krajem tog stoljeća. Znamo da su u župu došle sestre milosrdnice od 1875.godine.

20.st. u životu župe i vjernika bilo je živo i burno kao i opća povijest našega kraja i domovine. Župnici koji su bili na čelu župe kroz ta burna vremena nastojali su okupiti vjernike, sačuvati i obnoviti vjernički život.

Na početku 20.st. ne možemo ne spomenuti župnika Matu Polića u čije vrijeme su održane misije 1923.godine, Biskupijski Euharistijski Kongres 1932.godine,1925.godine proslavljena je 1500. godišnjica održavanja Efeškog koncila (iskazano štovanje Blažene Djevice Marije), osnovane su bratovštine (sv. Krunice), Križarsko bratstvo.

1934. godine župnikom postaje Dragutin Kukalj poznat po svom liturgijskom radu i u širim slojevima Crkve, a zaslužan je za dolazak franjevaca trećoredaca u Ogulin 1937. godine (samostan su izgradili na području Prapuća), te pokretača i duhovnika ogulinskih društava. Vlč. Dragutin Kukalj iz Ogulina premješten je u Slunj, a iz Slunja u Gospić, gdje su ga komunističke vlasti ubile u Gospiću 1945.godine.

Poratno vrijeme obilježio je svojim tihim radom župnik Josip Benac koliko su to dozvoljavale prilike i ondašnje vlasti; dovoljno govori činjenica da je i sam bio u zatvoru sedam mjeseci.

Novo vrijeme za župu nastupa dolaskom msgr. Josipa Pavlišića koji je imenovan pomoćnim biskupom senjsko–modruške biskupije 1952., a dolazi u Ogulin za župnika 1956. godine. pripremaju se i održavaju mise, obnavlja se život župe, popravljaju se crkve i župni stanovi, vodi se briga o župama Oštarije i Trošmarija, okuplja vjernički puk oko svoje osobe jer je tako dobro razumio nadanja i vjeru svakog vjernika. U vrijeme biskupa Pavlišića u Ogulin dolaze sestre Družbe Presvetog Srca Isusova.

Nakon biskupova odlaska župnikom 1966. postaje Juraj Petrović, koji je već do sada u Ogulinu ali u svojstvu kapelana biskupu Pavlišiću. Nakon njega vodstvo župe preuzima Petrović i ostaje u Ogulinu do 1990. U njegovo vrijeme gradi se zgrada u dvorištu župnog stana za pastoralni rad, 1986. u Oštarijama i Ogulinu obilježava se 800. godišnjica krbavske biskupije.